*THE WAY I SEE IT...*

E da...koliko ja nisam pisala ovaj blog. Strašno! Da. Ljeto je, a ja ko debil moram počet učit za maturu. Šeksi! Totalno... Kad vidim onu hrpetinu knjiga odmah mi se zavrti u glavi. Nema šanse da prođem. A mislim ako me ne puste onda su stvarno seljačine. Danas je 19.8. Evo sutra ću počet sa hrvatskim...kao. Točno je prošlo 2mj. od zadnjeg posta. (koji je malo depresivan)
Najviše me naživcira kad se vratim u ovu retardiranu Rijeku činjenica da nemam pokazne. I onda moram dat 10kn za karticu za bas jer sam ljenčina pa mi se neda hodat. Ali šta sam htjela reć. Da,..to da mi je bilo interesantno ovo ljeto i da se svašta izdogađalo. I dobro i loše...
E, a ova slika ispod je slika mog prijatelja Halo Propadam koji je PROPAO na vozu na jednom rođendanu. A jadan...nije bio 10 min a već se rasuo...s prvog kata je sletio na prizemlje i stvarno se fino prizemljio.
Ovom slikom ugrozila sam svoj život jer će me on ubit kad ovo vidi... :o)

Jednom mi je netko rekao da sam divna. Ja ne mogu nać ništa divno kod sebe. Samo vidim pogreške koje neprestano ponavljam. To nikada neće stat. Ali ne mogu se pomirit s tim... Znam da nisam takva, samo trebam naći nekoga tko će razumijet sve i pomoći mi.
Pala sam...tj. padala sam polako i dugo, a sada ne mogu ustat. I kad skupim snagu da se podignem netko me gurne. Strah me da se ne pomirim s padom i ostanem ležati. A više nemam snage...
Spasit ću se sama jer sam tvrdoglava. Nedam se! Ustat ću pa makar to bilo zadnje...moram ustat...ako ne, mogu slobodno zakoračit u dubinu i više se ne probudit.

Kako sam si stavila lijepu pjesmicu na blog....jaooo. Baš je dobra. Onako za chilanje u basu...barem meni. Evo riječi od još jedne jako lijepe stare pjesme...


THE HUMAN LEAGUE - "Human"

Come on, baby, dry your eyes
Wipe your tears
Never like to see you cry
Won't you please forgive me ?

I wouldn't ever try to hurt you
I just needed someone to hold me
To fill the void while you were gone
To fill this space of emptiness

I'm only human
Of flesh and blood I'm made
Human
Born to make mistakes

So many nights I longed to hold you
So many times I looked and saw your face
Nothing could change the way I feel
No-one else could ever take your place

I'm only human
Of flesh and blood I'm made
Human
Born to make mistakes

I am just a man

Please forgive me

The tears I cry aren't tears of pain
They're only to hide my guilt and shame
I forgive you now I ask the same of you
While we were apart I was human too

A baš sam se fino sjetila da imam blog pa da se malo javim. Ovoga...kod mene svašta i ništa. Bila maturalna zabava, puno izlazaka...ma svega... ja ću ovo prestat pisat jer nema smisla. A dobro sam i izdržala.
Nego...šta sam htjela reć...MA NEMAM POJMA. Sad mi je samo da završim ovu odvratnu školu i da počne ljeto da se malo obnovim jer me ova godina baš pogazila. Strašno! Baš se puno stvari izdogađalo, ali pozitivna stvar je da se čovjek opameti i nauči puno. Stoga ne bih trebala ponavljati milijun pogrešaka koje sam napravila. Eto bar nešto.
Trebala bi nešto radit ovo ljeto jer mi je pun kurac izlazaka i slušanja glupih spika od retardiranih, ulickanih trebica i još jadnijih nabildanih tipova. Baš ono strašno... Sve super dok šute. :o) Joj...baš sam grozna...a zaboli me!!
Odoh ja slušat malo ziku...sutra škola...joooooj pa ja ću poludit... Hajde ljudovi koji ste zalutali i pročitali ovo, uživajte, pazite na sebe i nemojte previše razmišljat o ničemu!!! PuSa!!

Ja sam samo nešto što je more izbacilo na plažu.
Sanjam o ljetnoj kiši i bijegu u opojne mirise nevinosti i slobode
gdje bih bila...JA.
Želim da naš smijeh odzvanja kulisama.
Da mekoća u meni dotakne tvoje oči.
Da osjećam sreću, tugu, bol...sve!
Ne želim samoću!
Želim da me čuješ širom zatvorenih očiju.
Kada me tako vidiš to će biti početak mojeg kraja.
Jednoga dana to će se dogoditi....u suprotnom...
postat ću glumica na kulisama.

Bolesna sam...umirem od glavobolje... U kurcu sam fizički, ali psihički pogotovo. Dosta je bilo da me svi sprdaju i rade što hoće. Ja više neću mislit na nikoga nego samo na sebe. Ne mogu vjerovat koliko ljudi laže, glumi...ponekad mi se to toliko gadi da plačem. Zato što uvijek mislim da imam barem jednu osobu uz sebe...a kad te i ta zadnja osoba zajebe...onda si sam.
Gadi mi se uć u onaj odvratan razred gdje svatko misli samo na svoje dupe i svoju korist...ma još bi to podnjela da ljudi ne uživaju u tuđoj nesreći.
Meni je čisto dosta svega...počela sam uživat sama sa sobom. U svojim razmišljanjima, snovima, mašti...to traje do npr. vikenda...i onda kad izađem shvatim da trpim uvrede od budala koje me ne poznaju. Uvrede ljudi koji me znaju jako kratko su JADNE. Više mi smeta kad mi dugogodišnji/a frend/ica npr. LAŽE u facu... To je STRAŠNO!Počevši od Sandre, Paole, Tinota, Marka.... Možda je problem u meni zato što uvijek kažem ono što mislim i nisam "blaga" u svađama. Eto....sad mi je lakše...rekla sam (skoro) sve što me mučilo.Htjela bih reći još masu stvari, ali ne mogu....

VJEROJATNO PRESTAJEM PISAT BLOG JER MI SE NEDA I DOSADAN JE... UVIJEK SE NEŠTO ŽALIM... Pusa!

I'll never let you see,
The way my broken heart is hurting me.
I've got my pride and I know how to hide
All the sorrow and pain.
I'll do my crying in the rain...

Sretna sam... Neznam zašto sam sretna, ali jaaako sam sretna. Možda i ne toliko sretna koliko sam mirna u duši. Toliko sam mirna da me uopće ne brine činjenica da sutra moram odgovarat povijest i pisat politiku i gospodarstvo, a da ništa neznam! E....al stvarno mi je već muka od one depre. To je sranje!
Danas sam bila s Dujmom na kavi (trač party) s kojom se vidim jaaaako rijetko i pitala m dal još uvijek imam blog. A briškec! pa naravno da imam. Ali nisam nkad stavila njenu sliku na blog a ću je stavit danas. Imam jednu prejaku di smo ja i ona kad smo bile male, ali bi me ubila da ju stavim. Pa da vas upoznam:
Ovo je Dujma:

Ok, shalim se...OVO je Dujma(ovo desno je Vinski s čijeg bloga sam digla sliku):

Ovo je njezn dečko na kojeg je jak ponosna zato što se od svoje sedme godine trenira mini golf.:

Baš mi je danas na kavi pričala da će se tetovirat. Rekla je da će bit nešto ovako:


I ZA KRAJ BIH ČESTITALA ALENU 19. ROĐENDAN!!!!

Sjedila sam sa Sandrom na jelačiću i pričale smo. Pokušavala sam joj objasnit kako se osjećam iznutra... I sad pokušavam napisat i objasnit samoj sebi kako se osjećam i vidim da je to nemoguće. Ona je u kurcu zbog nekih razloga vezanih uz njenog, ajmo ga tako nazvat, dečka. A ja? Ja neznam... Ja sam izgubila frenda, misleći ako budemo zajedno da će naše prijateljstvo prerast samo u nešto bolje, a ispalo je da ne možemo normalno razgovarat. Odjednom sam vidjela toliko stvari u kojima se ne slažemo, tj. odjednom nisam mogla nać jednu zajedničku stvar. Znam da on misli da kad budemo razgovarali da ćemo sve riješit i da će sve bit u redu, ali ja ne mislim tako...naprotiv mislim da više nikad nećemo moć biti ni približno ono što smo bili prije.
A žao mi je...žao mi je što znam da sam izgubila osobu koju volim, ali prije svega osobu koja me jedina razumije... Ne tražim ničije sažaljenje, niti riječi utjehe jer ni sama neznam kako bi se mogla osjećat bolje. ZNAM da me voli pa ni nisam toliko tužna.
Neznam kako da se postavim kad ga sutra vidim u školi. Ja neznam što sam ja krivo napravila. Ja neznam dal sam ja u krivu kad se rastužim na njegove grube riječi, na njegovu hladnokrvnost, na njegova promjenjiva raspoloženja, na naše razgovore od 5 min u kojima se posvađamo 500 puta , a nekada smo znali sjedit na plavom zajedno cijeli dan i pričat bez prestanka. Baš mi je ono...neznam...fali mi zraka...ne mogu bit doma... Puno mi je lakše kada znam da smo u istoj prostoriji iako ga niti jednom ne pogledam. Čudno mi je što ne plačem...nisam ni suzu pustila...možda zato što znam da nije ni on.
Puno mi je lakše sad kad sam to izbacila iz sebe...da...
Želim svima puno sreće sa svojim ljubavima, a pogotovo mojoj Sandri koja sad doma plače zbog BUDALE!

Evo vam jedna jaaaako lijepa pjesma koju je napisao Pablo Neruda. Trenutno ta pjesma može djelomično opisati kako se osjećam...

LJUBAVNA PJESMA
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: «Noć je puna zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Neću ništa napisat, jer mi se ne piše. Nikad nemam inspiraciju kad sjednem za komp... Boli me briga!! Onako jebeno! Idem na probu, a vi plačite jer ste pročitali 2 reda besmislenog i glupog texta!! HA!